3 stvari koje tinejdžeri trebaju od roditelja

Tinejdžeri…

Tinejdžeri – zatvaraju se u svoje sobe, kad provirimo da vidimo što rade – gledaju u neki ekran – najčešće mobitel. Sve manje razgovaraju s nama a odgovori su im „Da“, „Ne“ „Daj me pusti“.

Naša komunikacija prema njima se počinje svoditi na „Kako je bilo u školi?“ „Što želiš jesti?“ Nekada su tinejdžerove reakcije burne pa se ustručavamo pitati bilo što. Nekada su naše reakcije burne i vrlo lako se nađemo u začaranom krugu stalnih prepirki.

Iako po mnogo čemu tinejdžeri mogu djelovati odraslo te nam se može činiti da smo im sve manje potrebni, to nije tako. Roditelji su itekako značajni u životu tinejdžera, samo na druge načine nego što je bio slučaj u ranijem uzrastu.

 

Roditelji su važni

Tinejdžeri

O važnosti roditelja u životu tinejdžera, kao i o tomu kako izgraditi kvalitetan odnos s njima odlično piše dr. Daniel J. Siegel, psihijatar za djecu i mlade i profesor na UCLA-i, u svojoj knjizi Oluja u mozgu -snaga i svrha tinejdžerskog mozga. Knjiga donosi ne samo suvremene teorijske spoznaje nego i konkretne vježbe, ideje i prijedloge uz veliko razumijevanje i empatiju i prema tinejdžerima i prema roditeljima. Neke od njegovih smjernica su dalje u tekstu.

Ono što tinejdžeri trebaju od roditelja je vrlo jednostavno, no često nam nije ni spontano ni lako. Također, potrebno je određeno vrijeme da ih naučimo primjenjivati.

 

3 stvari koje tinejdžeri trebaju od roditelja

 

1. Da ih slušamo

Verbalni sukobi s tinejdžerima mogu biti česti. U takvim situacijama čujemo (ali i sami često govorimo) izjave „Ti uvijek“ „Ti nikad“  „Ti si ovakav/a“ itd. Kada čujemo nešto tako prirodno je da se želimo opravdati, obraniti. Tako se sve više počinjemo koncentrirati na ono što ćemo odgovoriti a ne na ono što nam tinejdžer govori. Često, ovakav „čekam da ti odgovorim“ način slušanja prenesemo i na sve ostale situacije.

No, tinejdžeru (kao i svima nama) potrebno je istinsko slušanje.

Što to znači?

Dok ga slušate, nemojte se uloviti na svaku netočnost koju kaže i koju želite ispraviti. Koncentrirajte se na emocije, pokušajte vidjeti kako se osjeća, kakav mu je izraz lica, boja glasa, držanje tijela.

Ako želite nešto odgovoriti neka to bude reflektiranje onoga što vam je rekao, npr. „Čini se da te je uzrujalo jer ti nismo najavili da za vikend idemo na selo.“

Takav odgovor pokazuje da ste čuli što vam je rekao i uvažili kako se osjeća.

To se vrlo razlikuje od odgovora poput: „Nemaš se ti što bunit! Zašto bih ja tebi morala govoriti bilo što, pružamo ti sve, jedini ti je zadatak da učiš i da nas poštuješ, a iz škole me stalno zovu…!“ itd.

2. Da im ne dijelimo savjete

Ionako nas neće poslušati. Zatim, ako im damo savjet vjerojatno će nastati otpor i tenzija što će prekinuti razgovor. Ako se razgovor prekine propustili smo priliku da razumijemo kako tinejdžer razmišlja, što ga muči i slično.

Kako?

Umjesto savjeta, možete ga poticati na promišljanje otvorenim pitanjima poput: Što bi volio tim postupkom postići? Kako si neke ranije dvojbe rješavao, što ti je pomagalo u tomu? itd.

3. Da smo prisutni u njihovim životima

Iako će nam često govoriti da smo im dosadni, da ih pustimo na miru i slično, zajedničko vrijeme je važno. Ovdje „zajedničko vrijeme“ ne znači aktivnosti poput spremanja, čišćenja ili drugih obveza, nego se odnosi na aktivnosti koje uključuju neobavezno, opušteno zajedničko vrijeme i za roditelja i za dijete.

Koje su to aktivnosti?

To može biti izlet, šetnja, vožnja bicikla,  neki zajednički hobi, igranje društvene igre i slično.

 

Zaključak

Mi ljudi smo verbalna bića. S riječima možemo puno toga reći, ali i puno toga pokvariti. Da bismo istinski slušali potrebno nam je određeno vrijeme da to uvježbamo. Često može biti teško maknuti odgovore koje smišljamo u glavi i koncentrirati se samo na sugovornika.

Prije nego “iskočimo” sa svojim odgovorom možemo razmisliti o ovomu:

– Kakvu komunikaciju želimo graditi s djetetom?

– Što se događa u našem odnosu kada mu dajemo savjete, ne uvažavamo njegove emocije, ulazimo u rasprave dok su emocije izražene?

I za kraj, kad god učimo nešto novo (novu naviku, novo ponašanje itd.), potrebno je određeno vrijeme. Također, normalno je da se s vremena na vrijeme vratimo na stari način komuniciranja, tada je dobro da se podsjetimo da je to normalan dio procesa učenja nečeg novog.

 

Želite izgraditi odnos sa svojim tinejdžerom ili popraviti narušeni? U tomu vam može pomoći radionica:

Razumjeti tinejdžere – izgradite kvalitetan odnos s njima

Tinejdžeri i ljutnja – kako im pomoći u razvoju samoregulacije