Listopad je mjesec obilježavanja borbe protiv depresije, a kada se o nekoj temi puno govori tada ima i puno informacija ali i krivih uvjerenja.

Ovo su tri najčešća mita o depresiji:

Mit br. 1 – “Različiti teški životni događaji mogu izazvati depresiju”

Nitko nije imun na teške životne situacije, no neće svatko na njih reagirati  depresijom. To je zato što nemamo svi istu strukturu ličnosti, a pitanje depresije (i anksioznosti) je primarno pitanje strukture ličnosti.

Teške životne situacije mogu biti okidač ali ne i uzrok.

Kako teške životne situacije ne izazivaju depresiju i neki kroz njih prođu lakše dok drugima mogu biti okidač za depresiju, depresivne osobe često nailaze na nerazumijevanje ili osude u vidu: „da samo drame“,“ pretjeruju“,“ pa nije smak svijeta“ i sl.

Korijeni depresije često mogu biti u ranoj traumi i teškim iskustvima u djetinjstvu kao što pokazuju istraživanja poput ovoga iz 2008.: The link between childhood trauma and depression: insights from HPA axis studies in humans.

Mit br. 2 – “Depresija je posljedica kemijskog disbalansa u mozgu”

Ovaj je mit, nažalost, prisutan i kod velikog broja stručnjaka. Ta ideja ima korijen u uvjerenju da je u pitanju fiziološki poremećaj te da postoji jasna razlika u „balansu“ i „disbalansu“ u mozgu. No, iako se antidepresivi bazirani na regulaciji serotonina koriste dugi niz godina, ne postoji znanstveno istraživanje koje bi potvrdilo poveznicu između depresije i serotonina.

Najnovije meta-istraživanje iz 2021. godine, koje je proveo Moncrieff sa suradnicima, dodatno potvrđuje da nema jasne poveznice između depresije i razine serotonina u mozgu.

Depresija (kao ni anksioznost) nije poremećaj sama po sebi nego je simptomi drugih psihičkih poremećaja a to je u psihoterapiji poznato već dugo.

Depresija je povezana i sa strukturom ličnosti pa se tako u kliničkoj praksi jasno vidi kako se češće javlja kod graničnog i narcisističkog poremećaja ličnosti, često se javlja zajedno s anksioznošću, česta je i kod složenog posttraumatskog stresnog poremećaja (C-PTSD).

Česta varijacija mita br. 2 je – „Samo treba vježbati / biti aktivan / raditi na njivi cijeli dan / brinuti o djeci pa neće biti depresije“, a ideja iza toga je opet serotonini.

Boravak u prirodi se često veže za veću razinu serotonina pa se zato to smatra dobrim za depresiju. Boravak u prirodi može biti ugodan, opuštajući a možda može i povećati razinu serotonina, no to neće riješiti depresiju.

Mit br. 3 – “Kad si u depresiji onda samo ležiš u krevetu i plačeš”

Iako depresija za nekoga može izgledati i tako, ona u principu ima puno različitih lica.

Često možemo vidjeti nasmijanu osobu koja funkcionira na poslu, doma i u društvu a u sebi se raspada, ništa joj nema smisla, teško joj je naći motivaciju za bilo što u životu.

Kod nekih se depresija može manifestirati kroz veliku, neadekvatnu ljutnju, strahove i sl.

U ovom mitu često je prisutna i ideja da ako budemo tužni (jako tužni ili dugo tužni) da ćemo onda „dobiti“ depresiju. Iz do sada napisanoga, vjerujem da je jasno da to nije tako.

Kako se liječi depresija?

U liječenju depresije i depresivnog poremećaja psihoterapija se smatra prvim odgovorom i značajnija je od antidepresiva koji su sekundarni oblik podrške te imaju niz neželjenih efekata. Ovisno o specifičnom slučaju, uz psihoterapiju se može kombinirati i podrška terapije lijekovima.

Različiti terapijski pristupi, među njima i transakcijska analiza, pokazali su se uspješnima u liječenju depresije. Detalje o transakcijskoj analizi u tretmanu depresije donosi Widdowson u knjizi Transactional analysis for depression: a step-by-step treatment manual.

Za više informacija možete se javiti na info@marinacounseling.hr ili na 0995480111.

Marina Balažev, specijalizantica tzransakcijske analize

Literatura:

Heim, C., Newport, D. J., Mletzko, T., Miller, A. H., & Nemeroff, C. B. (2008). The link between childhood trauma and depression: insights from HPA axis studies in humans. Psychoneuroendocrinology, 33(6), 693–710. https://doi.org/10.1016/j.psyneuen.2008.03.008

Moncrieff, J., Cooper, R. E., Stockmann, T., Amendola, S., Hengartner, M. P., & Horowitz, M. A. (2023). The serotonin theory of depression: a systematic umbrella review of the evidence. Molecular Psychiatry, 28(8), 3243–3256. https://doi.org/10.1038/s41380-022-01661-0

Widdowson, M. (2015). Transactional analysis for depression : a step-by-step treatment manual. Routledge.