Emocionalno nedostupni roditelji
Zašto su za nas, kao odrasle osobe, važni kapaciteti koje su naši roditelji imali (ili nemali) dok smo bili djeca?
Naime, kakvi smo mi danas i s kakvim se problemima susrećemo rezultat je toga kako su bile prihvaćene i kako je bilo odgovoreno na naše rane (primarne) potrebe.
(Više o važnosti ranih potreba možete pročitati u tekstu Gdje su korijeni srama?)
Rani dani
Nije riječ samo o tomu jesmo li bili siti, u suhom, u čistom, nego i o našim emocionalnim potrebama, potrebom za umirivanjem, povezivanjem, da nas se grli, da nam se raduje, da nam se pruži sigurnost i atmosfera bez nasilja i straha, da se prepozna naša individualnost.
Osim onoga što su radili (igrali se s nama, smijali se, umirivali nas, podržavali ili možda tukli, zanemarivali, vikali na nas) važno je i kako su roditelji (ili osobe koje su brinule o nama) reagirali unutar sebe na nas – jesu li željeli dijete, jesu li se osjećali preplavljeno, premoreno, uplašeno, smireno, jesmo li im išli na živce, jesu li se osjećali neadekvatno ili su možda žalili da im je život stao itd.
Sve to ocrtava emocionalnu zrelost ili nezrelost roditelja.
Što znači emocionalno nedostupan/neodrastao roditelj?
Oodnosno kako dođe do toga da roditelji ne odgovaraju adekvatno na djetetove potrebe?
Na sreću, malo je roditelja koji svjesno i namjerno povrjeđuju svoje dijete (bilo fizički, bilo emocionalno) znajući da to što rade nije dobro.
Na nesreću, jako je veliki broj koji štetne stvari rade iz neznanja („I mene su tukli pa što mi fali“) ili onih koji ni sami nisu, kao djeca, dobili sve što im je emocionalno potrebno i zato ne mogu pružiti to dalje svojoj djeci.
Da bi nam roditelji mogli, u emocionalnom smislu, pružiti ono što nam treba, važno je da su i oni sami to dobili, bilo kroz odrastanje, bilo kasnije u životu (najčešće kroz psihoterapiju).
Roditelj i sam treba imati zadovoljene svoje rane potrebe da bi to mogao pružiti dalje. Mora imati napunjenu svoju „emocionalnu šalicu“, jer – ne može se uliti iz prazne šalice.
Kada roditelj ni sam kao dijete nije dobio on što mu je potrebno, kada na njegove primarne potrebe nije bilo odgovoreno, tada su velike šanse da u odrasloj dobi neće znati, na odgovarajući način, odgovoriti na potrebe djeteta. Često se za takve roditelje koristi izraz emocionalno nedostupni ili emocionalno neodrasli roditelji.
S obzirom na teškoće života mnogih generacija prije nas, kao i na stavove koji su postojali u društvu, emocionalna šalica mnogih roditelja je bila prazna. Tako da često uz najbolje namjere i dobre odgojne postupke nisu imali kapaciteta za emocionalno povezivanje, za biti stabilna, sigurna odrasla osoba.
Jesu li i vaši roditelji bili emocionalno nedostupni/ neodrasli?
Ako se prepoznajete u nekim od ovih opisa, moguće je da u nekoj mjeri vaše rane potrebe nisu bile prepoznate odnosno da su jedan ili oba roditelja (odnosno osobe koju su brinule o vama) bile emocionalno nezrele.
– Svoje potrebe često smatrate nevažnima (primarno brinete što drugima (odraslim) osobama treba pa tek onda o svojim potrebama)
– Osjećate krivnju ako primijetite da ste ljuti na roditelje ili partnera/icu
– Umanjujete ili opravdavate roditeljska ponašanja („Pa dobro, tukli su me ali tada su bila takva vremena.“ ili „Pa nije bilo lako s njim nezgodan je kad popije ali ima dobro srce.“ itd.)
– Često se osjećate odgovornima za tuđe emocije, postupke i mišljenje (to se može prepoznati u razmišljanjima poput ovih: „Što će sad on misliti ako ja kažem X“ „Ne smijem ovo ili ono da se ona ne naljuti“ „Nisam to trebala reći vidi što je napravio.“)
– mama vam je najbolje prijateljica i/ili tata vam je najbolji prijatelj
Osim vaše unutarnje dinamike u odrasloj dobi (kako doživljavate sebe, svijet i druge), i neki okolinski faktori mogu ukazivati na to da su roditelji bili emocionalno neodrasli:
– odrastanje u siromaštvu
– jedan ili oba roditelja su alkoholičari
– jedan ili oba roditelja imaju problema s drugim ovisnostima (kocka/kladionice, droga)
– jedan ili oba roditelja su nasilnici (fizički, psihički, verbalni, seksualni)
– jedan ili oba roditelja su bili vrlo mladi kada su dobili dijete/djecu
– jedan ili oba roditelja nemaju zdrave granice (oni krše granice miješanjem u tuđe živote i/ili dopuštaju da se njima miješa u život)
– roditelji su živjeli unutar obitelji u kojoj je više generacija bilo pod istim krovom i gdje bračni par nije imao autonomiju odlučivati za sebe
– roditelji su u braku u kojemu već dugo nisu zadovoljni ali ne mijenjanju ništa
– jedna ili oba roditelja se ne znaju nositi s nekim ili sa svim djetetovim emocijama
– jedan ili oba roditelja su koristili dijete kao rame za plakanje i/ili se povjeravali djetetu kao što bi se povjeravali prijatelju
Ovo su samo neki od indikatora koji mogu upućivati na to da ste odrastali uz emocionalno nezrele (nedostupne) roditelje.
Kako pomoći sebi?
Prvi korak je razumjeti da manjak emocionalne podrške koju smo doživjeli u ranim danima nema veze sa nama. Naše potrebe nisu odbijene zbog toga kakvi smo mi, nego zato što je roditeljska šalica bila prazna ili poluprazna. To su transgeneracijski obrasci koje su i naši roditelji dobili od svojih roditelja.
Zatim možemo naučiti prepoznati zdrave odnose i izbjegavati toksične te izbjegavati stare obrasce koje smo skloni ponavljati. I, na kraju, kroz terapiju možemo naučiti sebi biti odrasla pouzdana osoba kakvu nismo imali u djetinjstvu.
Želite li saznati više o ovoj temi? U newsletteru ću analizirati Mary (Sheldonovu mamu iz serije Mladi Sheldon) i pokazati u kojim se situacijama kod nje mogu prepoznati znaci koji ukazuju na emocionalnu neodraslost.
Na newsletter se možete predbilježiti u dnu stranice. Također, ako ste propustili neku od newsletter tema – pišite poslat ću vam ju.
Sram i krivnja su osjećaji s kojima se često nose djeca emocionalno neodraslih roditelja. Za više o tomu pogledajte tekst Gdje su korijeni srama?
Literatura:
Bornstein, R. F. (1998) Dependency in the personality disorder: Intensity, insight, expression, and defense. Journal of Social and Clinical Psychology
Zivkovic, A. (2022) Dependent Personality and Interpersonal Dependency: At the Intersection of Developmental, Identity and Interpersonal Aspects, British Journal of Psychotherapy