Kako tinejdžeri donose odluke ili “Nisam mislila da će ispasti tako”

Kako tinejdžeri donose odluke?

Roditelji su se uspaničeno vrzmali po hitnoj, mama još sva raščupana jer ju je telefon probudio u 3 ujutro. Tata je izgledao kao da je preko noći ostario 10 godina. Dvije su frendice pokunjene sjedile u kutu i ponovno objašnjavale tko je što pio, koliko je Ana popila i da je ona u stvari bila ta koja je donijela veći dio alkohola. Ani su ispumpavali želudac dok se grčila od bolova jedva shvaćajući gdje je. Ostatka večeri se sjećala malo ili nimalo.

 

Ana nikada nije bila „problematično“ dijete. Osim uobičajenih nesporazuma dosta dobro se slagala s roditeljima. No, kako je ulazila više u adolescentsko razdoblje sve je teže prepoznavala samu sebe. Kasnije, ono što je uslijedilo nakon pijanstva i hitne, Ani se činilo gore i od ispumpavanja želuca. Beskrajne prodike roditelja, prijeki pogledi vršnjaka koji kao da sami nisu nikada završili slično (barem neki od njih). A jednako ju je tako živcirala i ona nekolicina koja joj je govorila kako je sad cool.

„Nisam mislila da će ispasti baš tako loše“ je bilo prvo što je rekla. No kasnije u razgovoru s terapeutom ispalo je da je ipak znala koje sve posljedice može imati tolika količina alkohola no, kako je priznala – jednostavno nije mogla odoljeti izazovu. Ono što je najteže roditeljima razumjeti jest kako njihovo dobro, pametno dijete odjednom napravi takvu glupost. Je li krivo loše društvo? odgovor bi mogao biti i „da“ i „ne“. Jer, iako je tinejdžerima društvo iznimno važno te će puno češće napraviti glupost u društvu i radi društva, da bi se razumjelo njihovo ponašanje potrebno je sagledati širu sliku.

 

Kad je „da“ jače od „ne“

Kada, u nekoj idealnoj situaciji, donosimo odluke i razmatramo argumente „za“ i argumente „protiv“ tada i jedni i drugi imaju jednaku snagu. Pa onda ovisno o tomu kojih je više donesemo odluku… No, kod adolescenata zbog promjena u strukturi i funkciji mozga dolazi do prenaglašavanja pozitivnih aspekata. To znači da adolescenti precjenjuju pozitivne aspekte (zabava, ushićenje zbog kršenja pravila, dijeljeno iskustvo itd.) a zanemaruju negativne aspekte. A sve to je povećana posljedica želje za nagradom u adolescentskom mozgu.

 

Dopamin i poriv za nagradom

Dijelovi mozga koji koriste dopamin jače se aktiviraju u adolescenciji i uzrokuju žudnju za uzbudljivim iskustvima i ushićenjem (zato je tinejdžerima dosadno ako se ne bave nekim stimulativnim i novim aktivnostima). No, ta potreba za većom dozom dopamina može ih navesti i na to da ignoriraju potencijalne rizike a manifestira se na tri načina:

povećava se impulzivnost – to jednostavno znači da tinejdžeri djeluju bez puno razmišljanja i bez nužne pauze prije djelovanja. Recimo kao da je noga stalno na gasu a nikada na kočnici.

podložniji su ovisnostima – različiti opijati (npr. alkohol) uzrokuju izlučivanje dopamina. Nakon što alkohol prestane djelovati razina dopamina se smanji što onda navodi na novo konzumiranje. Iako kod svih uzrasta dopamin djeluje na one dijelove mozga koje nazivamo „centrima za nagradu“ kod tinejdžera je to djelovanje puno jače te su stoga podložniji ovisnostima.

hiperracionalni su – to znači da tinejdžeri promatraju situaciju iz samo jednog kuta, ne sagledaju širu sliku i pri tomu zanemaruju intuiciju koja je važna pomoć pri donošenju odluka. Na neki način mehanizam za procjenjivanje kao da im je asimetrično postavljen. Pri odlukama se fokusiraju na nagradu koju zamišljaju a hiperracionalnošću „ušutkaju“ intuiciju naveliko zanemarujući moguće negativne aspekte postupka.

 

Kognitivna kontrola

Promišljanje i osvješćivanje sebe je glavni način pomoću kojega se tinejdžeri mogu boriti protiv prevelike impulzivnosti i hiperracionalnosti. To se ponekad naziva „kognitivna kontrola“ i jedan je od važnih izvora smanjenja opasnosti. Tu takozvanu „kognitivnu kontrolu“ tinejdžeri mogu učiti iz knjiga (odličan priručnik je Oluja u mozgu Daniela J. Siegela), od roditelja ali i u procesu terapije ili savjetovanja. Dakle, kaos u kojemu se zateknu adolescenti nije posljedica ludovanja hormona (kako se do sada mislilo) nego je to posljedica promjena koje se događaju u tinejdžerskom mozgu. Te promjene su i poziv i prilika da nauče kako krenuti u život. Učenje usmjeravanja života ne znači samo učiti kontrolirati impulse nego znači i učiti postaviti ciljeve i osvijestiti vlastitu intuiciju kako bi se prije reakcije zastalo i vidjelo što intuicija poručuje o rizičnom ponašanju.

 

Želite izgraditi kvalitetan odnos sa svojim tinejdžerom? U tomu vam može pomoći radionica Razumjeti tinejdžere – izgradite kvalitetan odnos s njima

 

Možda će vas zanimati tekst:

Tinejdžeri i ljutnja – kako im pomoći u razvoju samoregulacije