Meditacija i mindfulness – od “rješenja za sve” do štetnih učinaka
Koliko ste puta čuli izraz “raditi na sebi”? Vrlo je zahvalan za marketing jer ne znači ništa pa onda može značiti bilo što.
Vjerujem da ste čuli i to kako mnogi idu na psihoterapiju jer “rade na sebi”. No, terapija nije “rad na sebi” (što god to značilo). Cilj terapije nije da postanemo “bolja osoba” (opet – što god to značilo) nego je cilj terapije riješiti one probleme i poteškoće čiji uzroci nisu vanjski i za koje nije dovoljna podrška prijatelja, obitelji i bliskih osoba.
(Da psihoterapija, nažalost, nije sve ono što se zove psihoterapijom pisala sam i u tekstu Psihoterapijski proces: postupci i situacije koji se čine OK a potencijalno narušavaju process)
Osim psihoterapije, u cilju “rada na sebi” ili “optimizacije sebe” mnogi su se okrenuli mindfulnessu i meditaciji. Tako su u jednom trenu meditacija i mindfulness reklamirani kao rješenje za većinu psihičkih problema a pojaviše kao tretmani za anksioznost, panične napade, probleme s alkoholom, za borbu protiv ovisnosti i popularnost im je rasla velikom brzinom (Misitzis, 2020; Davies et al., 2024).
Suprotno očekivanjima
Ono što je uslijedilo jest da su se sve više počele javljati situacije u kojima su se pokazale štetne strane meditacije i mindfulnessa.
Počelo je 2004. godine kada je Whilloghby Britton, i sama predana budističkoj praksi i meditaciji, kao doktorandica na sveučilištu u Arizoni, sudjelovala u istraživanju koje je trebalo pokazati kako meditacija pozitivno utječe na spavanje.
Međutim, suprotno uobičajenom vjerovanju i očekivanju, istraživanje je pokazalo da su oni sudionici koji su meditirali u pravilu lošije i manje spavali (Britton et al. 2005).
Kada je te rezultate Britton podijelila sa svojim učiteljima meditacije njima to nije bilo iznenađujuće, naime, oni meditaciju i poznaju kao takvu – pobuđujuću. Njima je poznato da što se više meditira – manje se spava. Čak su bili začuđeni upornim pokušajima psihologa da meditaciju predstave i pokažu kao “lijek” za nesanicu.
Objasnili su da većina tipova meditacije djeluje kao stimulans te kao i drugi stimulansi narušava spavanje.
To je za Britton bio početak propitivanja ideje da je meditacija univerzalni lijek za sve te je počela istraživati i druge strane meditivnih praksi. I kako je više zalazila u taj segment sve je više nailazila na pojedince kojima je meditacija štetila.
Ne samo Britton, nego su se i drugi istraživači okrenuli razumijevanju negativnih strana meditacije od kojih su najteže svakako psihoze izazvane meditacijom (Charan et al.,2023; Sharma et al., 2022).
Dodatna saznanja
Istraživanjem iz 2014. Britton dovodi u pitanje drugu vrlo raširenu predodžbu – onu da meditacija smiruje, opušta i smanjuje pobuđenost.
Autori pokazuju da budistička meditacija tradicionalno nije zamišljena samo kao stanje opuštenosti, nego kao stanje opuštene budnosti (relaxed alertness) (Britton, 2014).
Zatim u istraživanju iz 2019. pokazuje na primjeru mindfulnessa da više nije uvijek bolje te da kod nekih ljudi povećano usmjeravanje pažnje prema unutarnjem iskustvu može pojačati neugodne senzacije, emocionalnu reaktivnost ili ruminaciju (Britton, 2019).
Rad iz 2021. godine (Britton et al., 2021) empirijski pokušava mjeriti negativne učinke meditacije i mindfulnesa. U istraživanju je sudjelovalo 96 sudionika osmotjednih MBCT (mindfulness-based cognitive therapy) programa, od kojih je 58 % prijavilo iskustvo negativnog emocionalnog predznaka, 37 % negativan utjecaj na funkcioniranje a 6–14 % dugotrajnije negativne učinke, pri čemu su potonji bili povezani s disregulacijom pobuđenosti, uključujući hiperuzbuđenost i disocijaciju.
Znači li to da je meditacija uvijek loša ili štetna?
Ne. Prije svega, važno je naglasiti da postoji puno različitih oblika meditacije koji mogu imati različite učinke. Ti učinci su često suprotni od onoga kako se vjeruje da meditacija djeluje no, to ne čini meditaciju “lošom” niti “dobrom”. Istraživanja su pokazala da meditacija nije jednostavno „tehnika za smirivanje” niti “lijek za sve” te da i meditacija i mindfulness mogu biti koliko korisni toliko i štetni.
Ako se borite s traumom, poteškoćama u funkcioniranju ličnosti, problemima u odnosima ili vas muče simptomi poput anskioznosti, depresije, manjka motivacije, promjene raspoloženja koja su naizgled bez jasnog uzroka i slično – psihoterapija je mjesto na kojemu možete to riješiti. Možda će mindfulness, meditacija i neke slične prakse malo zamaskirati simptome, no nema pokazatelja da trajno rješavaju problem.
Marina Balažev, CTA (P) Certified transactional analyst – psychotherapist
Photo u naslovu teksta: content-pixie-sYbt7ekL418-unsplash
Ovaj sadržaj je kreirala stvarna osoba a ne umjetna inteligencija
Vrijeme čitanja oko 4 minute
Literatura:
Britton, W. B., Lindahl, J. R., Cooper, D. J., Canby, N. K., & Palitsky, R. (2021). Defining and Measuring Meditation-Related Adverse Effects in Mindfulness-Based Programs. Clinical Psychological Science, 9(6), 1185–1204.
Britton, W. B. (2019). Can mindfulness be too much of a good thing? The value of a middle way. Current Opinion in Psychology, 28, 159–165. https://doi.org/10.1016/j.copsyc.2018.12.011
Britton, W. B. (2014). Awakening is not a metaphor: The effects of Buddhist meditation practices on basic wakefulness. Annals of the New York Academy of Sciences, 1307(1), 64–78. https://doi.org/10.1111/nyas.12279
Britton, W. B., Fridel, K. W., Payne, J. D., & Bootzin, R. R. (2005). Improvement in sleep and depression following mindfulness meditation: A PSG study. Sleep, 28(Suppl.), A315.
Charan, D., Sharma, P., Kachhawaha, G., Kaur, G., & Gupta, S. (2023). Meditation practices and the onset of psychosis: A case series and analysis of possible risk factors. Indian Journal of Psychological Medicine, 45(1), 80–84. https://doi.org/10.1177/02537176211059457
Davies, J. N., Faschinger, A., Galante, J., & Van Dam, N. T. (2024). Prevalence and 20-year trends in meditation, yoga, guided imagery and progressive relaxation use among US adults from 2002 to 2022. Scientific Reports, 14, Article 14987. https://doi.org/10.1038/s41598-024-64562-y
Misitzis, A. (2020). Increased interest for mindfulness online. International Journal of Yoga, 13(3), 247–249. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33343156/
Sharma, P., Mahapatra, A., & Gupta, R. (2022). Meditation-induced psychosis: A narrative review and individual patient data analysis. Irish Journal of Psychological Medicine, 39(4), 391–397. https://doi.org/10.1017/ipm.2019.47