Pogubne posljedice odgajanja „dobrih djevojčica“
Pogubne posljedice odgajanja
Posljednjih godina svjedoci smo sve prisutnijeg nasilja nad ženama u društvu koje je već u velikoj mjeri opterećeno nasiljem.
U porastu je i fizičko nasilje kao i broj žena ubijenih od strane partnera.
Također, sve više se normaliziraju i prihvaćaju oblici nasilja u koje spadaju razni pokušaji upravljanja nad ženama i smanjenje prava i sloboda žena (od toga kako bi se žene trebale odijevati do toga kada bi i koliko trebale rađati i slično).
Zašto je baš nasilje nad ženama tako često?
Na ovo pitanje se može odgovoriti iz puno različitih perspektiva. Mogu se analizirati sociološki aspekti, povijesni, psihodinamski, utjecaj odgoja itd.
Odgoj je svakako važan dio društvene dinamike, no u ovom tekstu neću ulaziti u širu sociološku analizu nego ću se osvrnuti samo na neke vrlo štetne odgojne prakse koje doprinose atmosferi nasilja nad ženama.
Iako se sve što pišem u ovom tekstu može prepoznati općenito u odgoju djece, puno je češće da se upravo djevojčice odgajaju na, za njih, poguban način.
Kako odgajamo “dobre djevojčice”?
Kako odgajamo djevojčice odlično je prikazala dr. Nicole LePera autorica knjige: How to Do the Work).
Objašnjava kako se djevojčice od malena uvjetuje da budu ljubazne, pristojne i da se ne suprotstavljaju. Pri tomu se razni oblici zauzimanja za sebe, kod djevojčica tumače kao nešto nelijepo, neženstveno, neprilično itd.
Uči ih se (bilo izravno, bilo neizravno) da ne pokazuju ljutnju, da dopuštaju drugima da im krše granice, da sakriju vlastite potrebe kako bi udovoljile drugima.
Uči ih se budu nesebične i da prednost daju tuđima potrebama. Djevojčice koje prihvate sve ovo, u obitelji i društvu su nagrađivane pohvalama i odobravanjem.
Što se događa unutar “dobre djevojčice” kada ju odgajamo na ovako poguban način?
Biti „dobra djevojčica“ dolazi s vrlo visokom cijenom.
„Dobre djevojčice“ izgube kontakt sa sobom, doživljavaju traumu i kao posljedica toga njihov živčani sustav počinje reagirati zamrzavanjem (freeze) ili pokoravanjem-udovoljavanjem (fawn).
Primjer:
Djevojčici je neugodno u blizini djeda/strica/rođaka/susjeda jer je alkoholičar, verbalno nasilan prema drugima ili možda samo neugodan i dosadan kako osobe u alkoholiziranom stanju znaju biti.
U želucu ona osjeća da ne želi biti u njegovoj blizini.
Majka ili druga odrasla osoba možda će primijetiti neugodu koju djevojčica osjeća, možda će djevojčica i otvoreno reći da ne želi pozdraviti/zagrliti/sjediti pokraj te osobe i slično.
No, u tom trenu umjesto da podrži djetetove emocije i nauči ju da je u redu slušati sebe i maknuti se od djeda/strica/rođaka/susjeda, odrasla osoba često djevojčici pošalje suprotnu poruku: „Nemoj tako.“ „Nije red.“ „Budi pristojna!“ „Ti stalno nešto zanovijetaš.“ „Što će misliti xy?“ „Nemoj tako XY će biti tužan.“ itd.
Time je uči da zanemaruje što osjeća i da čini stvari koje su joj neprijatne.
U trenu dok djedu/stricu/rođaku/susjedu daje zagrljaj njeno tijelo reagira freezom.
Polako, kroz niz ovakvih i sličnih situacija ona uči kako prekinuti povezanost s vlastitim emocijama a sve to kako bi bila poslušna i „dobra“.
„Dobra djevojčica“ odrasta vjerujući da je njezina uloga u društvu da bude pristojna i dobra (i to ne dobra za sebe nego dobra po tuđim mjerilima) te da će ju ljudi zbog toga voljeti. Uči fokus stavljati na druge i na ono što bi drugi mogli misliti o njoj.
Kada dođe u uzrast za izlaske, već je izgubila kontakt sa sobom i s onim osjećajem u trbuhu koji je govorio što joj paše a čega da se kloni. Iza nje su godine vježbanja gašenja instinkta.
Rijetko će se upitati paše li njoj partner, sva će pozornost biti na tomu što partneru paše i što on želi.
U odrasloj dobi možda više nema djeda/strica/rođaka/susjeda, ali će sad reagirati freezom kada ju nadređeni neprimjereno dodiruje po stražnjici ili kada kolega ima seksističke komentare. Reagirat će freezom i kada suprug bude agresivan prema njoj jer je naučila biti tiho i ne zauzeti se za sebe radi „mira u kući“.
Nažalost, „dobra djevojčica“ ne nauči vrlo važne vještine:
– iskazati vlastite potrebe
– postaviti granice
– rješavati sukobe na ispravan način
Što ponijeti iz ovog teksta?
Promatrajte vlastite reakcije i vidite da li ste skloni tomu da zauzimanje za sebe, jasno odbijanje onoga što ne odgovara i sl. promatrate kao nešto što „nije lijepo“, što djevojčica ne bi trebala raditi?
Razmislite dalje o sljedećem:
kada u prirodi vidite ženku bilo koje životinje kako posve jednako kao mužjak lovi, bori se za sebe, napada kada treba i brani se kada treba, pomislite li ikada kako to baš nije primjereno, da bi trebala biti „dobra djevojčica“ manje agresivna a ne tako se zauzimati za sebe?
Vjerujem da ne pomislite. A zašto bi onda za djevojčice bilo drukčije?
Ostani u toku s novostima iz svijeta psihoterapije
Prijavi se na Newsletter
