Kakav je to toksičan ili nezdravi odnos?

To je odnos u kojemu postoji nezdrava dinamika. To ne znači da je u tom odnosu sve i stalno loše. No, i povremena ne OK ponašanja su i dalje je znak da odnos nije zdrav.

Nezdrava ili toksična dinamika može se javiti u svakom odnosu – na poslu, s prijateljima, s roditeljima, među partnerima pa čak i unutar nas samih.

Toksični odnos može imati puno lica. Najčešće prepoznajemo visoko problematična ponašanja, na primjer fizičko nasilje, a rjeđe zapažamo neke druge elemente nezdravog odnosa koji nisu toliko uočljivi.

Osim fizičkog nasilja postoje i mnoga druga ponašanja u odnosu koja mogu biti štetna, kako za pojedinca tako i za odnos.

Nabrojat ću neke od čestih oblika komunikacije koje su pokazatelj nezdrave dinamike.

1. Verbalno nasilje

Ako su vrijeđanje i ružni komentari popraćeno vikom često ih prepoznajemo kao problematično.

Međutim, česte su situacije u kojima osoba koja vrijeđa prikazuje to kao šalu, ili, pokušava drugu osobu prikazati lošom: „S tobom se čovjek ne može ni našaliti“, „Tebi se ne može ništa ni reći.“ i sl.

U takvim se situacijama možemo osjećati zbunjeno, sluđeno.

2. Pasivna agresija

Pasivna agresija je, nažalost, vrlo česta među parovima. Pasivna agresija uključuje ignoriranje, odbijanje razgovora, durenje itd.

Oko pasivne agresije susrećem i dosta zabluda, pa evo nekoliko primjera koji će, vjerujem, razjasniti neke stvari:

Primjer 1.

„Ne želim sada o tomu razgovarati, da li ti je OK da o tomu popričamo sutra ili preksutra?“ – to nije pasivna agresija, nego jasna komunikacija.

Duriti se, odgovarati hladno i ljutito s „da“ ili „ne“ odbijati dati pojašnjenje svojeg ponašanja i slično – jest pasivna agresija.

Primjer 2.

„Isključivo je na meni da odlučim kako ću se odjenuti, ne želim razgovarati o tomu što ti misliš da bih ja trebao/la nositi“ – nije pasivna agresija i nije odbijanje razgovora nego postavljanje granice.

Lupanje vratima, bacanje tuđih stvari, razni drugi znaci koji pokazuju da nam nešto smeta a bez da jasno kažemo o čemu se radi i sl., jest pasivna agresija.

3. Kršenje granica

Pitanje granica je jedno od najvažnijih pitanja. Nažalost živimo u društvu koje smatra normalnim, čak i poželjnim cijeli niz ponašanja kojima se, u biti, narušavaju tuđe granice.

Nekada su to vrlo uočljiva i gruba kršenja granica, npr. kada netko traži pristup privatnim podacima mobitelu, mejlu i slično.

Neki krše granice, kako vjeruju, iz ljubavi, pa će, na primjer, roditelj četrdesetogodišnjem „djetetu“ govori „obuci jaknu, hladno je“.  Neki to rade iz straha ili nekih svojih potreba za kontrolom pa po deseti put pitaju: „Jesi napravio/la XY?“ (iako dogovoreni rok još nije prošao) itd.

Što dalje?

Prepoznali ste kako vam, na primjer, prijateljica uporno krši granice, to vam počinje sve više smetati i što sad?

Ono što često susrećem u praksi jest jedno veliko izbjegavanje razgovora o takvim temama. Tako će se mnogi, umjesto na postavljanje granica odlučiti na izbjegavanje, na smanjenje kontakta i slično.

To se čini lakše (u smislu manje neugodno), no smatram da je iskrenost bolja.

Nakon jasne komunikacije ako druga strana nema kapaciteta za poštivanje vaših granica, lako je smanjiti odnos.

ANALIZA PARTNERSKOG ODNOSA:

Rachel i Ross – alarmi za uzbunu 

Zapravo ljubav – ne!