Anksioznost

Anksioznost – kako ju definirati?

Poznajete li nekoga tko se bori s anksioznošću? Možda ste sami doživjeli anksiozni napad? Što je uopće anksioznost?

„Tjeskoba ili anksioznost je vrsta strepnje koju subjekt osjeća kada procjenjuje da njegova cjelokupna životna situacija nadilazi njegove sposobnosti. Drugim riječima, osoba je anksiozna kada procjenjuje da nije u stanju izaći na kraj sa životnim teškoćama.“

(-Z. Milivojević)

Ankisoznost se u psihijatriji i psihologiji koristi kao uopćeni pojam kojim se opisuju različiti oblici straha i strepnje. Definira se kao izraženi osjećaj straha i tjeskobe. Strah je emocionalni i fiziološki odgovor na osjećaj opasnosti iz okoline, a tjeskoba je neugodno emocionalno stanje.

Iako je definicija jasna, u životu to izgleda kao jedno veliko zapetljano klupko straha, ljutnje, tuge, strepnje, nemoći zakopano negdje duboko u grudima. Nekada klijentima najteže pada upravo to što je tako teško definirati to što osjećaju.

Kako sve anksioznost može izgledati u praksi?

Kao strah ali i nije „samo“ strah. S druge strane, sastoji se najvećim dijelom od straha. U praksi to često izgleda tako da tijelo reagira kao kad je u strahu…

– napetost pojedinih dijelova tijela – npr. ramena, leđa

– ukočenost nekih dijelova tijela

– grč u želucu

– grč u grlu ili predjelu grudi

– proljev ili zatvor

– drhtavica

– mučnina ili grč u želucu

– plitko i ubrzano disanje

– ubrzano lupanje srca itd.

…a um se osvrće oko sebe, kaže „sve je OK“ no teško uspijeva smanjiti uznemirenost.

Mogu biti prisutne katastrofizirajuće misli o budućnosti.

Ako klijent iskusi vrlo jak anksiozni napada, strah od nekog budućeg anksioznog napada također može postati izvorom anksioznosti.

Psihoanalitičari su prvi počeli praviti razliku između straha – koji ima neki konkretan uzrok, najčešće vanjski i anksioznosti koja ima unutarnji uzrok.

Anksioznost je dvostruko teška – teška i neugodna sama po sebi i još dodatno zbunjujuća jer  osoba koja ju doživljava teško može sebi objasniti što joj se događa i na što reagira.

Što je još važno znati?

U nekim situacijama i kod nekih osoba anksiozni napad neće biti lako primijetiti. Takve osobe na van mogu izgledati vrlo mirno, a da proživljavaju vrlo teško stanje moći ćemo zaključiti po tomu što izbjegavaju kontakt očima, doimaju se vrlo ukočeno, a na pitanja odgovaraju vrlo kratko, „da“, „ne“, „ne znam“ i slično. Ne uključuju se u konverzaciju.

Iako se panični napad može manifestira na drugačiji način od onoga koji nam je uglavnom poznat, i osobama koje ga proživljavaju s manje vidljivih znakova, jednako im je teško. Možda čak i teže jer okolina neće odmah primijetiti što im se događa.

Razumijevanje, smirenost, podrška su ono što im možemo u tom trenu pružiti. Ako napadi anksioznosti postanu česti ili anksioznost postane trajna psihoterapija može pomoći.