Tinejdžeri i ljutnja – to katkada zna izgledati ovako: razbijanje tipkovnice, šutiranje Playstation konzole, trganje slušalica, bacanje joysticka, treskanje vratima, bacanje mobitela…vikanje, psovanje, vrijeđanje… Jeste li se već susreli s ovakvim ili sličnim ponašanjem svojeg tinejdžera?

Da bismo razumjeli što se događa i što dovodi do gore spomenutih ponašanja, važno je razlikovati emociju od iskazivanja emocije, dakle ljutnju i „ljutito“ ponašanje.

Ljutnja vs. „ljutito“ ponašanje

Emocija koju osjećamo je jedno, a ponašanje koje proizlazi iz toga je nešto drugo.

Tako će netko osjećati ljutnju i pokazati to lupanjem i vikom a netko će ljutnju pokazati plačem itd. Dalje, netko će možda osjećati tugu ili neku drugu emociju, a iskazat će to ponašanjima koja smatramo „ljutitim“.

Za to je više razloga, a više o tomu možete pročitati ovdje.

Tinejdžeri i ljutnja

Ljutnja, se prema jednoj od definicija javlja kada procjenjujemo da netko narušava neku našu vrijednost. Cilj lutnje bi bio postaviti granice.

No, kako onda objasniti ljutnju i gore opisana „ljutita“ ponašanja u kojima je tinejdžer sam i nema druge osobe koja bi narušavala njegove vrijednosti?

U spomenutim situacijama često je riječ o iritaciji i frustraciji. Razvojno emocija ljutnje proizlazi iz osjećaja frustracije i iritacije. Malo dijete osjeti frustraciju i iritaciju kada ga nešto sprječava da ispuni neku svoju želju i potrebu.

Tako i u gore spomenutim primjerima tinejdžer se kroz opisana ponašanja u stvari pokušava nositi s frustracijom.

Je li to u redu?

Emocija je uvijek u redu i često ne možemo birati kako ćemo se osjećati. Ponašanja su ta na koja možemo utjecati i koja možemo mijenjati. Razumljivo je da se roditeljima opisana ponašanja ne sviđaju i često od tinejdžera traže promjenu ponašanja, nekada čak i sami pri tomu vrlo ljuti.

Emotivno sazrijevanje je na neki način i učenje učinkovitijih i prihvatljivijih načina da se nosimo s frustracijom kao i toga da dio frustracije možemo izdržati. Emotivno sazrijevanje u velikoj mjeri je stvar iskustva i da bi bilo optimalno, djetetu je potrebna podržavajuća okolina.

Da bi se tinejdžer naučio bolje nositi s frustracijom i promijeniti ponašanja, potrebno je više od razgovora. Potpora roditelja u tomu može jako puno pomoći.

Kako pomoći tinejdžeru u da razvije emocionalnu samoregulaciju?

Općenito pravilo bi bilo:

– Dok je tinejdžer u afektu ne treba objašnjavati, puno govoriti i tražiti da promjeni ponašanje, nego mu samo pomoći da se umiri. (Sjetite se: plivati učimo dok je more mirno, tako i ovdje, tek kad se umiri moći će nas stvarno čuti).

– Ako se osjećate ljutito ili možda tužno, bespomoćno i slično – pričekajte dok se smirite i tek tada razgovarajte.

– Potrebno je više od razgovora! Razgovorom ćete mu moći objasniti koja ponašanja su vam prihvatljiva a koja nisu, no pomoći mu da razvije kapacitete za nositi se s frustracijom moći ćete kroz gradnju kvalitetnog odnosa.

 Specifičnosti:

Obitelji se razlikuju po obiteljskoj dinamici a tinejdžeri i roditelji svatko po svojem temperamentu, postojećem odnosu i slično, nema jednog recepta za sve. Ono što možete istražiti i što će vam može dati neke odgovore je sljedeće:

– Kako regulirate vlastite emocije?

(Što ste više svjesni vlastitih emocija i emocionalnih reakcija tim ćete i bolji primjer biti djetetu.)

– Koji je vaš odgojni stil?

(Ako je prezaštićujući moguće je da ste štitili dijete od raznih frustracija te nije imalo priliku razviti kapacitete za nositi se s frustracijom niti razviti samopouzdanje kroz razvijanje vještina, kroz pogreške i uspjehe. Npr. ako ste na sebe preuzimali djetetove dužnosti – npr. pisanje zadaće, čitanje lektire, opravdavali mu neopravdane izostanke itd.)

– Znate li učinkovito postaviti granice? Granice su djetetu važne jer bez granice nema osjećaja sigurnosti.

(Postavljanje granica je važno ne samo u odnosu s djetetom nego i u drugim životnim situacijama, jer djeca, u najvećoj mjeri, uče po modelu).

– Koliko vremena provodite u slobodnim zajedničkim aktivnostima s djetetom?

(Ljudska bića razvijaju kapacitete za samoregulaciju iz kontakta s drugima, kroz igru, druženje, zabavu; dok su djeca mala uglavnom smo u većoj mjeri uključeni u igru s njima, a kada su u pitanju tinejdžeri sve je manje igre i komunikacija se često svodi na: Kako je bilo u školi? ili, na žalost, česte svađe)

Što možemo učiniti?

– graditi i razvijati odnos

– provoditi vrijeme u prirodi, družiti se

– razgovarati o anegdotama iz prošlosti i planirati zajedničke buduće aktivnosti

– pozvati ih da nas upoznaju s nekima od stvari koje ih zanimaju (mobiteli, igrice i slično), glazbom koju slušaju i potruditi se razumjeti zašto im je to zabavno (suzdržati se od komentara)

– poštovati njihove emocije i mišljenje (ne moramo se slagati s nečijim mišljenjem da bismo ga s uvažavanjem saslušali)

Želite kvalitetan odnos sa svojim tinejdžerom? Odnos u kojemu ćete utjecati na njega i pomoći mu da izraste i razvije svoje karakter? U tomu vam može pomoći radionica Razumjeti tinejdžere – izgradite kvalitetan odnos s njima.

Možda će vas zanimati tekst Kako tinejdžeri donose odluke