(Slika: annie-spratt-VDXtVYJVj7A-unsplash)
Idealne slike koje nosimo u glavi vs. realitet
U ovo vrijeme godine mnogi od nas već osjećaju poznati pritisak. S jedne strane, čim čujemo riječ “Božić” u glavi bljesne slika idealne obitelji, sklada, ljubavi, mira (skoro kao s reklame). S druge strane, u realitetu često nije tako – suprug nam baš u ovo vrijeme ide posebice na živce, supruga samo nešto zahtijeva i ne možemo ju više slušati, djeca kao da su podivljala jedino komuniciraju kada traže džeparac itd. Dakle, s jedne strane očekivanja a s druge strane realitet pa su frustracija i razočaranje neminovni.
Da bismo olakšali sebi ovo razdoblje važno je prepoznati očekivanja i koliko su idalizirana te ih uvažiti kao želje koje imamo, ali ne smatrati ih realitetom ili nečim što će se ostvariti.
Propuštanje stvarnih iskustava
Bez obzira je li riječ o Božiću ili nečemu drugom, što smo više uronjeni u fantaziju i očekivanja to više propuštamo stvarna iskustva. Realitet često izbjegavamo jer u njemu postoje stvari koje su nam teške ili koje sebi ne želimo priznati. Realitet često kaže: odnos koji je bio težak u ožujku neće postati skladan samo zato što je prosinac bez obzira koliko se mi nadali “možda ipak ovog puta…”
Kada očekujemo od Božića da “ispegla” realitet mi uvelike propuštamo stvarna iskustva, bila ona lijepa ili teška. Čak i kada su teška, suočavanje sa stvarnim iskustvima je važno jer nas može potaknnuti da počnemo mijenjati ono što nam nije funkcionalno.
Bijeg od prošlosti
Kada uronimo u idealiziranu sliku Božića, lako zaboravimo da su obitelji i mjesta traume, zlostavljanja, emocionalnog pritiska… Želja za “normalnim” Božićem je ljudska, ali transgeneracijske rane ne reagiraju na kalendar. Kod nekih pokušaj stvaranja savršenog Božića služi kako bi zaboravili i ispravili sve one nesavršene Božiće iz prošlosti: stric ili tata koji se napiju pa postanu neugodni i dosadni; mama koja je toliko iscrpljena od svih priprema da je kivna na sve; neugodna pitanja poput: Kad ćeš naći dečka? Kako ispiti? i razna druga kršenja granica tako tipična za ovo podneblje.
Božić u realitetu dolazi u puno različitih oblika od kojih neki jednostavno nisu lijepi ni ugodni. Nažalost, stare rane ne možemo zacijeliti nekim postupkom u sadašnjosti.
Regresija u prisutnosti roditelja
Bez obzira jesmo li tinejdžer, student ili odrasla osoba koja ima svoju obitelj kontakt s roditeljima kod svakoga od nas aktivira neke stare obrasce i u nekim situacijama reagiramo kao nekadašnje dijete. Ako je odnos zreo taj povratak je blag. Ako je opterećen, reakcije mogu biti snažnije. Ako ste se nekada zatekli da kažete sebi: Pa rekao sam sto puta da joj neću više objašnjavati jer ionako nema smisla i opet sam napravio isto…Regresija može biti objašnjenje zašto s mamom ili tatom upadnete u stare zamke iako znate bolje.
Pritisak obaveza i trenutak kad se zateknemo preumorni
Blagdani donose više obveza, manje vremena i često manje financija. A paralelno postoji želja da sve ispadne “kako treba”. To je trenutak kada narudžba kasni, poklon se čini bezidejan, a ručak kod njezinih zvuči privlačno koliko i hodanje po žeravici.
U svemu tomu, umjesto da prepoznamo da nam treba više odmora, usporavanje, više razumijevanja od sebe samih, mi često upadnemo u suprotno – povećamo očekivanja od sebe i nametnemo sebi još više obveza.
Kako si olakšati božićni period
Najkraće moguće – smanjimo očekivanja. Malo dulje objašnjenje – planirajmo unaprijed ono što se može planirati, primijetimo trenutak kad nešto ne ide i odustanimo na vrijeme. Podsjetimo se da i ovo razdoblje prolazi.
A kad je riječ o težim obiteljskim temama, one se ne gase. No, u terapiji se mogu proraditi i dati drugačiji oblik budućim susretima.
Zaključak
Ako ste se prepoznali u ovome, potpuno je razumljivo. Blagdani aktiviraju dijelove nas koje tijekom godine ni ne primijetimo. Sada znate zašto se ti obrasci javljaju i kako ih možete anticipirati. Korisno je zapisati jednu misao koju želite ponijeti sa sobom u naredne tjedne. To je mali, ali stvaran način da se pripremimo za blagdane bez iluzije da moramo i da moraju biti savršeni.