Utjecaj rane traume na strukturu ličnosti
Što je rana trauma?
Bez obzira na to u kojem ste terapijskom pravcu (ili u kojem pravcu unutar TA), zasigurno ste se susreli s pojmom traume ili traumatskog iskustva. Danas se tom temom bave mnogi i zamišljam da vam je poznat rad Gabora Matéa, Bessela van der Kolka, Petera Levinea itd.
Osim pojma traume, važan je i pojam rane ili razvojne traume.
Upravo je rana/razvojna trauma ključna za razumijevanje strukture ličnosti (a tim i poremećaja ličnosti).
Psihodinamskom razumijevanju rane traume doprinijeli su Mahler, Winnicott, Fairbairn (da spomenem samo neke).
Razvojne faze koje je definirala Mahler su: autizam, simbioza, separacija-individuacija (posljednja faza se sastoji od sljedećih dijelova: diferencijacije, prakticiranja, približavanja, konstantnosti objekta).
Iz te perspektive, razvojnom traumom možemo zvati nemogućnost realizacije neke od faza, odnosno nemogućnost postizanja separacije i individuacije.
Pitanje rane traume ključno za svaki suvremeni psihodinamski orijentiran terapijski pravac a prisutno je i u transakcijskoj analizi.
Značajna suvremena istraživanja o nastanku poremećaja ličnosti kao posljedici razvojne traume donosi Bornstein, a sažeo ih je u Dependency in the personality disorder: Intensity, insight, expression, and defense.
(SAZNAJ VIŠE O NAČINU RADA S TRANSFEROM I KONTRATRANSFEROM KOJI JE UTEMELJEN NA DOKAZIMA I POTVRĐEN SUVREMENIM ISTRAŽIVANJAIM – RADIONICA NA LINKU OVDJE. )
Berne o traumi
Transkacijska analiza se često opisuje kao Berneova teorija kojom objašnjava ljudsko ponašanje. No, TA je puno više od samog objašnjenja ponašanja (npr. kroz ego stanja Berne je dao i ideju strukture ličnosti itd.).
Berne prepoznaje utjecaj rane traume na strukturu ličnosti i o tomu piše u knjizi iz 1961. Transactional Analysis in Psychotherapy u kojoj jasno opisuje nastanak patologije (kojemu je uzrok trauma) a sve to prikazuje metaforom tornja od novčića:
„Nastanak patologije ličnosti može se predstaviti jednostavnom metaforom. Svakodnevna iskustva, ego-jedinice (engl. ego units), mogu se usporediti s grubo lijevanim novčićem koji se tijekom noći polira. Idealan život (bez traume) bio bi, prema tomu, poput tornja novčića od kojih svaki na sebi nosi otisak ličnosti (otisak je na svakom novčiću u globalu isti s minimalnim razlikama, predstavlja istu ličnost ali s malim razlikama). Iako postoje male razlike, svaki novčić je ispoliran tako da toranj od novčića stoji čvrsto i stabilno. Traumatizirano ego stanje bilo bi poput iskrivljenog novčića koji dovodi do toga da se toranj od novčića nakrivi, bez obzira na to koliko su dobro ispolirani i poslagani ostali novčići.“ (str. 53)
Dalje objašnjava kako rana trauma utječe na (ne)stabilnost ličnosti.
„Ako metaforu tornja od novčića prevedemo u kliničke termine, možemo reći da rana trauma može nakriviti toranj od novčića; nova trauma još više; a svaka iduća gura toranj sve više u nestabilnost, čak i kada gornji novčić ne pokazuje naznake onoga što se događa ispod. (…) Evidentno je da što je niže u tornju taj novčić koji nakrivljuje toranj, jači je utjecaj na cjelokupnu stabilnost.“ (str. 54)
Trauma – IDTAP perspektiva
Na tragu Berneovog razumijevanja traume ali i suvremenog razumijevanja, pojam razvojne traume ključan je i u interpretativno dinamskom pristupu transakcijske analize (IDTAP). Zivkovic (2022) to opisuje ovako:
„…razvojnom traumom može se smatrati ne samo fizičko i emocionalno zlostavljanje nego svako značajnije kršenje djetetove subjektivnosti, uključujući zanemarivanje ili skrbnikovu psihološku ovisnost o djetetu. Ta nepovoljna razvojna iskustva mogu odvesti do oštećenja ličnosti, a kada su znatna, mogu se manifestirati kao poremećaj ličnosti.“ (str. 1)
Zašto je razumijevanje razvojne traume toliko važno?
Zato što bez obzira na to razumjeli je mi ili ne, u terapijskom procesu ćemo neizbježno raditi s razvojnom traumom jer će se ona manifestirati kroz transfer.
Naime, fragmentacija nastala kao posljedica razvojne traume sa sobom nosi i nemogućnost održavanja stabilnog identiteta što dalje vodi do razvoja obrambenih mehanizama.
Ti obrambeni mehanizmi imaju dvostruku funkciju: inhtrapsihičku i interpersonalnu.
U te obrambene mehanizme spada i ponavljanje (engl. reenactment) razvojne traume kroz odnose u odrasloj dobi, uključujući i terapijski odnos:
„Uporaba takvih obrambenih mehanizama uglavnom uključuje ponavljanje (engl. reenactment) razvojne traume u odnosima u odrasloj dobi, uključujući i psihoterapiju. U klinčkim okolnostima, ti obrambeni mehanizmi postaju sastavni dio transfernog odnosa.“
(Zivkovic 2022, str.2)
Tako da se razvojna trauma uvijek manifestira u terapijskom procesu kroz ponavljanje (engl. reenactment), a uvid u detalje toga dobivamo kroz razumijevanje transfera i kontratransfera. Zato su transfer i kontratransfer temeljni za IDTAP način rada.
Ako želite saznati više, UTA organizira webinar IDTAP u kliničkoj praksi, a sve detalje možete vidjeti OVDJE.
Marina Balažev, specijalizantica transakcijske analize smjer psihoterapija
Za dalje istraživanje: Kakvi se i koji sadržaji prenose kroz transfer?
Literatura:
Berne, E. (1961): Transactional Analysis in Psychotherapy – A Systematic Individual and Social Psychiatry, Groove Press Inc., New York
Bornstein, R. F. (1998) Dependency in the personality disorder: Intensity, insight, expression, and defense. Journal of Social and Clinical Psychology
https://doi.org/10.1002/(SICI)1097-4679(199802)54:2<175::AID-JCLP7>3.0.CO;2-R
Mahler, M. S. (1975): The psychological birth of the human infant: symbiosis and individuation, London, Routledge
Zivkovic, A. (2022 B): The Use of Interpretive Dynamic Transactional Analysis (IDTAP) in Facilitating Structural Integration When Working With Reenactment of Developmental Trauma in the Psychotehrapeutic Setting, Transactional Analysis Journal
