Zdrave granice – zašto su važnije i od darova i od hrane na blagdanskom stolu?

Jedva ste dočekali tih nekoliko slobodnih dana, odlučili ste pridružiti se obiteljskom okupljanju (jer prošle godine se, zbog korone, niste vidjeli), radujete se kupnji darova, isplanirali ste put, stižete, grlite se, roditelji i rodbina se vrzmaju oko vas, grlite se, svi govore u isto vrijeme, sve je baš divno i…onda krene:

– Nego, hoćete li nas ove godine onako pravo obradovatI? (Znate da govore o unuku a vi još ne planirate dijete).

– Pa rekao sam ti da ne kupuješ polovan auto, što nisi uzeo…

– Jesi se ti to udebljala?! Joj, pa što se odmah ljutiš, tebi se ne smije ništa ni reći!

– A je l’ se sjećaš one godine kad si doveo za Božić onu svoju bivšu, kako se zvala…?

– Zamisli što je napravila ona luđakinja od tvoje majke. Novu bušilicu koju sam kupio…

– Nisam ti rekla, pozvala sam onu tvoju sestričnu, znam da nisi pristala al’ znaš kako je, nije red da svi drugi dođu a nju da ne zovemo.

I odjednom se božićna kugla koju ste izmaštali razbila i poželjeli ste da niste ni došli…

Jeste li se ikada zapitali zašto na neke, naizgled, uobičajene situacije reagirate ljutnjom?

Kada nam netko prekrši fizičke granice (na primjer: povuče nas za ruku, gura laktom, udari, počupa za kosu itd.) mi odmah prepoznamo što nije u redu. Međutim, to nije jedini način kršenja granica.

U odnosima postoje i drugi načini kršenja granica, od kojih se mnogi u našoj kulturi smatraju „normalnim“ odnosno uobičajenim ponašanjem.

Prvo, sve te „uobičajene“, „normalne“ stvari nisu nimalo normalne. Primjeri s početka teksta i cijeli niz sličnih, kršenje su osobnih granica. A kad god nam netko prekrši granice normalno je da osjetimo ljutnju. Ono što nas često zbunjuje jest to da u puno situacija u kojima nam se krše granice mi to ne prepoznajemo jer je u našem društvu to „normalno“. Često ako i pokažemo ljutnju spočitne nam se da smo ovakvi ili onakvi.

No, samo zato što većina nešto radi, ili što je „to kod nas oduvijek tako“, ne znači da je i u redu.

 

Znaci za uzbunu.

Kršenje granice je kršenje granice čak i kad je upakirano u blagi glas, u „ ja se samo brinem“ ili „ja ti to kažem iz najbolje namjere“, kao i kada je zamaskirano u šalu. Da nešto ne štima najčešće ćete prepoznati po ljutnji i frustraciji.

Što je sve kršenje granice:

– Kada netko nepozvan komentira vaš izgled ili bilo što što se tiče vašeg tijela i/ili osobnosti.

– Kada netko nepozvan komentira vaše životne odluke.

– Kada netko nepozvan dijeli savjete.

– Kada netko ne poštuje vaše „ne“ bilo da vas nagovara da popijete još jednu “putnu” bilo da inzistira da probate tortu (i sve druge verzije nagovaranja).

– Kada netko zbija šale na vaš račun a šale su takve da se vi ne smijete.

– Kada netko inzistira na određenoj temi iako ste rekli da o tomu ne želite razgovarati.

– Kada netko inzistira na zagrljaju, poljupcu ili nekom drugom obliku pozdrava za koji jasno kažete da ne želite.

– Kada netko zbija šale na račun nekih vaših životnih odabira (npr. možda ste vegetarijanac pa je to glavni hit za stolom i sl.)

– Kada vas netko fotografira bez vašeg pristanka.

– Kada netko pokazuje vaše fotografije bez vašeg pristanka (uključujući i fotografije kada ste bili dijete ili beba).

– …

Što učiniti kada nam netko krši granice?

Postaviti granice. Poštovati tuđe granice.

Neke fraze koje nam mogu pomoći u postavljanju granica su:

– To je osobna stvar i ne želim o tomu govoriti,

– Nije mi OK da se na takav način šališ na moj račun, molim te prestani.

– Nemoj pokazivati moje fotografije, to je moja privatna stvar.

– Ne.

– Već sam rekao/la – ne!

– Ne, hvala, nemojte me više nuditi.

– Vidim da se brineš, no nemoj mi govoriti što da napravim odrasla sam osoba i nisam te pitao/la za savjet.

– Odrasla sam osoba i sposoban/na sam donositi odluke za sebe, nemoj mi govoriti što da radim.

– Nisam te pitao/la za savjet pa mi ga, molim te, nemoj davati.

Postaviti granice može biti zahtjevno a nekada čak i zastrašujuće, posebice u bliskim odnosima. Reakcija kršitelja granica može biti različita – od uviđanja da mu postupak nije bio OK i poštovanja granice do ljutnje, ismijavanja, durenja pa čak i prijetnje prekidanjem odnosa.

Učiti postavljati granice je ponekada kao učiti strani jezik. U početku može biti nespretno, fali nam riječi, teško nam je složiti rečenicu. No, što češće postavljamo to brže učimo i na kraju ne moramo puno razmišljati što i kako ćemo reći – riječi nam dođu spontano.

Kada takvu novinu unesemo u odnos neki odnosi ne prežive. U takvim situacijama je dobro prisjetiti se da bez zdravih granica nema zdravog odnosa. I ako ste izgubili neki od toksičnih odnosa možda ste oslobodili u svojem životu mjesto za neki novi, kvalitetniji i bolji.

Photo credit: Jed Owen 

Blagdani su uvijek povezani s hranom, možda će vas zanimati tekst “Termostat za regulaciju težine”