Interpretativno dinamska transakcijska analiza

Temelji

Interpretativno dinamska transakcijska analiza (IDTAP – Interpretive Dynamic Transactionl Analysis Psychotherapy) predstavlja integraciju Berneove TA i psihoanalitičkog pristupa teorije objektnih odnosa, uz najznačajniji utjecaj Kerbnergove (1976, 1980, 1984) teorije objektnih odnosa, posebice onog dijela te teorije koji je u obliku priručnika sumiran u psihoterapiju usmjerenu na transfer (Transfer Focused Psychotherapy TFP) (Clarking et al., 2006; Yeomans et al., 2015).

Kreirao ju je Aleš Živkovic s ciljanim fokusom na postizanje psihoanalitičkog ozdravljenja (engl. psychoanalytic cure) (Berne, 1961/1986) kroz dekonfuziju (ibid.) ego stanja Dijete.

(RADIONICA: INTERPRETATIVNO DINAMSKA TRANSAKCIJSKA ANALIZA (IDTAP) U KLINIČKOJ PRAKSI)

IDTAP slijedi, također, Berneovo (ibid,: Berne, 1966/1994) poimanje postizanja dekonfuzije kroz prihvaćanje nezadovoljenih potreba a ne kroz zadovoljenje tih potreba od strane terapeuta.

Fokus IDTAP je na povećanju funkcionalnosti ličnosti, postizanju interpersonalne funkcionalnosti kao i na smanjenju simptoma, a sve to kroz konsolidaciju identiteta.

IDTAP se primarno fokusira na to kako se dinamika intrapsihičkih dijada odigrava u intrapsihičkom i interpersonalnom procesu i stoga koristi takozvani dinamički model ego stanja (Zivkovic, 2022) (model koji ne treba miješati sa Summersovim, 2011).

Ovaj model se bavi unutarnjim dijadama koje su rascijepljene (engl. split-off) i predstavljaju reprezentaciju sebe i reprezentaciju objekta.

Dijade su rascijepljene na dobar (OK) i loš (ne-OK) dio koji su povezani odgovarajućim afektom na strani svake dijade. Tvore kombinaciju dobrog (C1+/P1+) i korespondirajućeg, lošeg (C1-/P1-) dijela.

I dobra (OK) i loša (ne-OK) unutarnja reprezentacija posljedica su narušenog razvoja (traume, zlostavljanja, zanemarivanja, empatičke nedostatnosti (engl. empathic failure) ili skrbnikove ovisnosti (engl. dependency) o djetetu). Psihoanalitičko ozdravljenje se postiže kroz dekonfuziju koja uključuje integraciju tih dijelova. (Berne, 1961/1986, 1966/1994).

U Živkovićevom modelu, reprezentacija sebe i reprezentacija objekta aktiviraju se zajedno s aktivacijom emocionalnog iskustva koje je vezano uz tu reprezentaciju.

Na primjer, u situaciji u kojoj je pojedinac u razvojnom iskustvu imao sadističkog i kažnjavajućeg skrbnika, unutarnja će reprezentacija negativnog/lošeg objekta (P1-) biti poput nasilnog skrbnika, i uz nju će biti internalizirana ljutnja.

Negativna reprezentacija selfa (C1-) će sadržati elemente nemoćnog, bezvrijednog djeteta i uz to će biti vezan i pripadajući afekt preplavljenosti strahom. Pomoću obrambenih mehanizama, te se reprezentacije potiskuju duboko u nesvjesno ili projiciraju na odnose.

Korespondirajuća, idealizirana (OK) strana dijade se također razvija i u njoj unutarnja reprezentacija objekta (P1+) može imati, recimo, oblik svemoćnog spasitelja – njegujućeg Roditelja. Dijade određuju subjektivno iskustvo pojedinca a preko projekcija i transfera utječu i na odnose.

Metode

Terapeut koristi transfer i kontratransfer kao glavne koncepte u analizi klijentove intrapsihičke i interpersonalne dinamike, ali i kao vodič za intervencije.

Primarni terapeutski stav je neutralnost. To znači da terapeut zauzima neutralan stav u odnosu na klijentov unutarnji konflikt. To se znatno razlikuje od pozicije koju često zauzimaju TA terapeuti koji zauzimaju stranu „zdravog“ dijela unutarnjeg konflikta, a protiv „destruktivne“, skriptne strane. Ili zauzimaju stranu ego stanja Dijete u konfliktu s ego stanjem Roditelj (kao što je slučaj u terapiji novom odlukom (engl. redecision therapy).

IDTAP na zauzimanje strane gleda kao na podržavanje toga da klijent ostane u skriptu što je, u biti, inhibirajuće za terapijski proces.

(RADIONICA INTERPRETATIVNO DINAMSKA TRANSAKCIJSKA ANALIZA (IDTAP) U KLINIČKOJ PRAKSI)

Održavanje neutralnosti traži od terapeuta da obraća veliku pozornost na kontratransfer zbog intenziteta emocija koje ovakav način rada može generirati. Terapeut posebice obraća pozornost na to da, kao odgovor na klijenta, ne postupi po bilo kakvom unutarnjem pritisku koji bi ga tjerao da uđe u poziciju njegujućeg Roditelja (Spasitelja) ili kritizirajućeg Roditelja (Progonitelja).

Kada koristi IDTAP pristup, terapeut obraća veliku pozornost na tri kontratransferne reakcije: komplementarni kontratransfer, konkordantni kontratransfer i na ono što Berne naziva ego slikoma (engl. ego image).

Mehanizmi promjene u IDTAP su kognitivni i afektivni uvid, empatija, „kontejniranje“ (engl. containing) (Bion, 1962, 1970) i „holding“ (engl. holding) (Winnicott, 1960a/1965a, 1960b/1965b).

Slično kao i u relacijskoj TA, uporaba empatije je ključni aspekt IDTAP pristupa, no Živkovic pravi zanimljivu razliku između iskazivanja empatije i empatije, kao i između zadovoljenja transfernih potreba i empatičke validacije.

IDTAP počinje detaljnim ugovaranjem vezanim za granice u terapijskom odnosu. Cilj ugovaranja je učiniti jasnim klijentu i na kognitivnoj (Odrasli) i na afektivnoj razini (Dijete) da postoje jasne ja-drugi granice između terapeuta i klijenta.

Kognitivno to znači učiniti jasnim za klijenta da terapijski odnos nije „stvarni“ odnos jer postoji samo u svrhu klijentove terapije.

Kao dio procesa ugovaranja terapeut objašnjava da je očuvanje čvrstih granica esencijalno za učinkovitost terapije. To uključuje i jasnoću oko toga da nema kontakta između sesija te jasnoću oko toga kako klijent postupa ako osjeti potrebu za samoozljeđivanjem te da je na klijentu odgovornost da vodi računa o samozaštiti.

Kroz rad na IDTAP način, terapeut mora paziti na granice, odnosno na ono što se uobičajeno naziva  „terapijski okvir“ te adresirati svako narušavanje ili potencijalnu prijetnju istom. Uobičajeno je da klijent pruža otpor prema tomu.

Često se otpor manifestira tako da klijent pokazuje ljutnju ili regresivno ponašanje kao odgovor na terapeutovo inzistiranje na čvrstim granicama – posebice je to slučaj s klijentima koji su na nižem stupnju razine funkcioniranja ličnosti. Ta borba moći postaje plodno tlo za rad s transferom i kao takva postaje dio klijentovog prorađivanja unutarnjeg konflikta.

 

Ulomak iz novog izdanja knjige Marka Widdowsona: Transactional Analysis: 100 Key Points and Techniques, 2024., Routledge, New York. Ulomak je preveden i objavljen uz dopuštenje autora.

Prijevod: Marina Balažev

 

Ostani u toku s novostima iz svijeta psihoterapije

Prijavi se na Newsletter

Social media

Zagreb, Horvaćanska 122

info@marinacounseling.hr

099 5480 111