„Lijepo nam je. Sve je nekako lako.“

„Imam dojam da mu/njoj ne moram ništa objašnjavati.“

„Oko svega se slažemo“

Ovakve rečenice zvuče dobro, a i osjećaj dobar dok takvo stanje u odnosu traje. No, takve i slične rečenice nisu mjerilo (odnosno, ne mogu biti jedino mjerilo) zdravog odnosa.

Naime, možemo se osjećati lijepo zato što smo zaljubljeni i odbijamo vidjeti neke dijelove realiteta. Ili taj divan osjećaj da nas druga osoba toliko dobro razumije da ne moramo ništa ni reći, često se može osjećati u početku veze s narcisom itd.

Za zdrav odnos potrebni su zreli pojedinci koji ga čine, a zrelost (i pojedinca i odnosa) može se prepoznati kroz sljedeće:

1. Povjerenje

Povjerenje znači puno više od toga da možemo slobodno reći nešto povjerljivo i biti sigurni da druga strana to neće zlorabiti.

Povjerenje počinje od povjerenja u sebe.

– Koliko imamo povjerenja u sebe da ćemo se zauzeti za sebe?

– Koliko imamo povjerenja u sebe da možemo?

– Jesmo li skloni otpisivati vlastite kapacitete a idealizirati partnerove/partnerkine, prijateljičine itd.?

Povjerenje je nešto za što je potrebno vrijeme. Ako na samom početku odnosa, dok partnera/icu još ne poznajemo dobro, osjećamo da mu potpuno vjerujemo, moguće je da otpisujemo dio vlastite odgovornosti i samozaštite.

Da bi se razvilo povjerenje, potrebno je da osobu vidimo u različitim situacijama i u ljutnji i u frustraciji i kako razgovara s konobarom i kakav/va je među prijateljima itd.

Odnos u kojemu ima povjerenja jest odnos u kojemu obje strane, potpuno slobodno, mogu reći „ne“, bez straha od tuge, ljutnje, zamjeranja s druge strane i bez osjećaja krivnje u sebi.

2. Granice

Bez zdravih granica nema ni zdrave dinamike ni u pojedincu ni u odnosu.

Ako kod sebe primijetite tendenciju people pleasinga (popuštanja i udovoljavanja drugima, prioritiziranje tuđih potreba), su često prvi znaci koje primijetimo a koji ukazuju na neadekvatne granice.

Nedostatak granica u odnosu najčešće se prepoznaje u dinamici u kojoj jedna osoba preuzima, nesvjesno, ulogu roditelja a druga ulogu djeteta. To se najčešće prepoznaje u tomu da za drugu osobu radimo stvari koje ona od nas nije tražila (često vjerujemo da je to ljubav). Na primjer: partner/ica ima zdravstvenih problema i zanemaruje svoje zdravlje, a mi istražujemo, kupujemo vitamine, nagovaramo da pije ovo ili ono i slično; ili prijateljica stalno kasni pa se mi angažiramo oko toga da ju podsjećamo, da napominjemo, pripremamo materijal koji treba ponijeti na sastanak i slično.

Takva se dinamika može javiti u svim odnosima. Također, čest je slučaj da se u nekim drugim aspektima odnosa uloge obrnu, pa druga strana bude u ulozi roditelja.

3. Poštovanje

Poštovanje je riječ koja nam je svima poznata. Često, zbog te poznatosti, vjerujemo da i razumijemo što taj pojam znači. Iz perspektive zdravog odnosa, poštovanje prvo i primarno znači poštovanje granica druge osobe.

Nažalost, danas su sve češće situacije u kojima mnogi različite pokušaja kontroliranja druge osobe (i kršenje granica) nazivaju poštovanjem. Na primjer: „Morala sam joj reći da taj posao nije za nju. Poštujem ju i ne želim da ju drugi iskorištavaju.“ Možemo zamisliti da su u ovom primjeru namjere iskrene i dobre, no svaka osoba zna i može misliti za sebe i ako ne traži naše mišljenje a mi ga dajemo, to nije poštovanje, to je kršenje granica.

Također: „Poštujem ju kao svoju ženu i naravno da se ne slažem da tako odjevena ide na svadbu!“ Kao i u prvom primjeru, ovdje nema traga poštovanju, u pitanju je kršenje granica i doživljavanje druge osobe kao produžetak sebe.

„Uvijek krenuti od sebe“

U ovom kontekstu ova, pomalo izlizana, rečenica ima sljedeće značenje: ako imamo povjerenja u sebe, ako znamo čuvati svoje granice i ako poštujemo sebe, sve ćemo to unijeti i u odnos. Također, veće su šanse da u odnosu nećemo tolerirati ako s druge strane toga nema.

ANALIZA PARTNERSKOG ODNOSA:

Rachel i Ross – alarmi za uzbunu 

Zapravo ljubav – ne!